Zemljište je ograničen resurs

Zemljište je ograničen resurs na kom se nalaze šume, polja i mora, na zemljištu gradimo svoje domove i gradove, uzgajamo hranu, iz njega crpimo rude koje nam omogućavaju napredak. Tretiranjem tog dragocenog resursa kao robe i njegovom prodajom zarad kratkotrajnog uvećavanja budžeta, država oduzima ujedno i mogućnost građanima da odlučuju o tome kakva će namena tog zemljišta biti – da li će na njemu nići još jedna stambena višespratnica ili možda park, škola, dom zdravlja. U situaciji u kojoj privatni interes toliko utiče na procese planiranja i prekomerne izgradnje, prebacivati sve više javnih prostornih resursa, među kojima je i zemljište, u privatno vlasništvo samo će intenzivirati postojeće probleme u razvoju grada. 

Prodajom javnog zemljišta rizikujemo sve veće društveno raslojavanje

Kvalitet života u gradu u velikoj meri zavisi od pristupa javnim uslugama i prostorima koje svakodnevno koristimo – od vrtića, škole, doma zdravlja, parka, do kulturnog centra. Tendencija da se iz jedne zemljišne parcele izvuče najveća moguća ekonomska vrednost vodi ka tome da u takmičenju između različitih namena, javne usluge uvek izgube spram luksuznih stanova za trgovinu, kancelarijskog prostora ili tržnog centra.

Ako pravedan grad vidimo kao onaj u kome su ove javne funkcije dostupne svima na sličnoj udaljenosti od mesta stanovanja, onda moramo i zemljište razumeti i tretirati kao ključan resurs u oblikovanju grada u skladu sa potrebama ljudi i lokalnih zajednica iz celog grada.

Gubitkom zelenih prostora na uštrb gusto izgrađenih stambenih blokova štetimo i okruženju i sebi

Od 2010. godine, Beograd je izgubio četvrtinu svojih zelenih površina, te sada ima samo 20% zelenila od ukupne površine grada (što je duplo manje od evropskog proseka). Ako zelenilo nastavi da gubi bitku sa komercijalno-stambenom izgradnjom, veliko je pitanje u kakvom ćemo gradu živeti za samo nekoliko godina. 

Efekti klimatskih promena su već uznemirujući i ne možemo se spram trenda uvećanja klimatskih nepogoda odnositi nehajno. Odgovorniji odnos prema zelenilu kog nema beskonačno prva je na listi stvari kojoj treba da se posvetimo. Ono je izuzetno važno, jer ima funkciju upijanja padavina, što smanjuje mogućnost poplava, ali i ujedno pomaže hlađenju prostora i očuvanju svežeg i čistijeg vazduha. 

Kako planiranje može da spreči dalje otuđenje javnog zemljišta?

Kao jedan strateški plan, Generalni urbanistički plan Beograda do 2041. godine mogao bi da se jasno odredi prema održivom upravljanju zemljištem u javnoj svojini, kao važnom elementu planiranja grada u javnom interesu. Međutim, koncept plana čini sasvim suprotno. CIljevi plana u oblasti zemljišne politike i građevinskog zemljišta u najvećem delu su usmereni na unapređenje uslova za privatizaciju zemljišta i podršku investitorima (poput subvencionisanja u domenu građevinskog zemljišta, brzog i efikasnog pristupa lokacijama, itd.). Istovremeno, prema tekstu plana, cilj grada je da poveća dobit od prodaje zemljišta, ali istovremeno smanji izdavanja za infrastrukturu koja je, osim za investitore, i od javnog interesa za razvoj celog grada.

Posebno je za brigu to što, pod pritiskom tržišne logike tretmana zemljišta, GUP 2041 predlaže i moguće izmeštanje javnih namena, poput fakulteta, vrtića, vatrogasne stanice ili bolnica, van gradskog centra zbog toga što zauzimaju ekonomski vredno gradsko zemljište. 

Dakle, odgovor u Konceptu GUP-a na sve rizike trenutne politike upravaljanja javnim zemljištem jeste zapravo da ćemo u narednih dvadeset godina imati još teži pristup javnim ustanovama, sve manje zelenih površina, a pored toga ćemo ostati bez vrednog javnog zemljišta i sa još manje manevarskog prostora da se dogovorimo oko toga kako želimo da izgleda i funkcioniše naš grad.

Nastavljajući trend koji je koncept GUP-a potvrdio, izmenama Zakona o planiranju i izgradnji, usvojeno je da se ukida naknada za konverziju prava korišćenja u pravo svojine nad zemljištem, što znači da će brojni investitori čak bez ikakve nadoknade doći u posed dragocenog javnog zemljišta. Ovo, praktično, znači da čak ni ne prodajemo, nego poklanjamo zemljište investitorima.

***

U toku 2022. godine izdali smo dve publikacije koje se bave javnim zemljištem, Politika upravljanja građevinskim zemljištem u javnoj svojini koju je pisao Srđan Đurović i Urbanističko planiranje i upravljanje zemljištem u javnoj svojini, čiju analizu je uradila Ana Graovac. Obe možete pronaći klikom na linkove, ili u odeljku Publikacije.