Kome je potrebna javna svojina?

Da li je prodaja najbolji način da se prostori u javnom vlasništvu iskoriste i sačuvaju?

Beograđanka, Sava centar, Hotel Dom i mnogi drugi objekti u javnoj svojini rasprodaju se munjevitom brzinom, bez ikakvog razgovora o tome šta bi sa tim prostorima moglo da se uradi i kako bi mogli da se unaprede ili prenamene, a da ostanu u javnom vlasništvu. Umesto da se javna dobra i prostori unapređuju i umnožavaju u cilju zaštite javnog interesa, što razvijene zemlje rade, nama je rasprodaja za bagatelne pare onoga što pripada svima nama nametnuta kao jedino rešenje. A kako bi bilo da se ovi prostori koji se ne koriste prenamene u objekte priuštivog stanovanja, društvene, kulture ili omladinske i studentske centre, objekte za aktivnosti lokalne zajednice, rekreativne prostore ili klubove za penzionere? Prostora ima, a ima i potreba, ali nema političkih interesa i volje da se javna dobra stave u funkciju stvarnih potreba ovog društva.

Pre tri godine zajedno sa Ciklotronom snimili smo kratak film o javnim prostorima i njihovom (ne)korišćenju i propadanju. Gotovo svaki grad ili opština u Srbiji poseduje nezanemarljivi broj neiskorišćenih i napuštenih prostora koji su u javnoj svojini, ali čija primarna namena više nije održiva, odnosno za koje već duže vreme ne postoji interesovanje na tržištu.

Finansijski troškovi održavanja, opadanje vrednosti objekta i zemljišta u delu grada u kome se nalazi, narušavanje kvaliteta života zajednice, samo su neki od brojnih problema sa kojima se lokalne uprave, odnosno građani nose, a koji su direktna posledica nekorišćenja ovakvih prostora. Sa druge strane, udruženja građana, grupe i pojedinici svakodnevno su u potrazi kako za prostorom, tako i za modelima korišćenja koji bi omogućili sprovođenje njihovih vrlo različitih aktivnosti. Vrlo često, mesta njihovog interesovanja, jesu upravo nedovoljno iskorišćeni ili napušteni prostori u javnoj svojini. Film “Jel sav ovaj prostor tvoj?” u produkciji kolektiva Ministarstvo prostora, ukazuje na problem neiskorišćenog prostora i prikazuje samo neke od takvih primera u Beogradu, kao i nekoliko inicijativa u potrazi za prostorom, među kojima su Međugeneracijski volonterski centar, Skejt park, Le Studio i Ostavinska galerija.

Autori: Dušan Čavić i Dušan Šaponja
Snimatelji: Dušan Čavić, Dušan Šaponja i Igor Grujić
Dizajn zvuka: Milan Mihajlović
Izvršna produkcija: Ciklotron
Produkcija: Ministarstvo prostora
Godina: 2017.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s